13:30, 13.02.2023. | Lice u lice sa naučnicima NIŠ

Žene u nauci: Prof. dr Jelka Crnobrnja Isailović

izvor: PMF Žurnal

autori: Aleksandra Petrović i Isidora Nikolić

Inspirisani Međunarodnim danom žena u nauci, odlučili smo da pokrenemo seriju intervjua pod nazivom “Žene u nauci”.

Naše novinarke će u okviru ove podrubrike razgovarati sa omiljenim profesorkama sa našeg fakulteta o tome kako su one odlučile da se bave naukom, koliko je put naučnice zahtevan i težak, kako uspevaju da usklade profesioni i privatni život.

Kako ste odlučili da postanete naučnica?

Priroda me je fascinirala od kada znam za sebe, iako sam imala i drugih interesovanja. Pretpostavljam da je nedovoljno boravka u prirodi i nedostatak literature o prirodi i živim bićima u mom detinjstvu intenziviralo želju da, kada porastem, budem biolog-istraživač. Postojao je raskorak između mojih interesovanja i tadašnjih mogućnosti i pretpostavljam da su me ta neostvarena  interesovanja sve više i više usmeravala ka biološkim naukama.  Upisala sam studije opšte biologije na tadašnjem Prirodno- matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, sa jednim jedinim ciljem- da postanem istraživač.

Izvor: PMF Žurnal

Kako ste se opredelili baš za tu oblast kojom se bavite?

Moja najranija interesovanja su bila usmerena na faunistiku i biogeografiju. Sve vrste kičmenjaka su mi bile interesantne,  a naročito zmije otrovnice kao živa bića koja proizvode određene kompleksne aktivne supstance u svom organizmu.

Izvor: PMF Žurnal

Tokom magistarskih studija slučajno sam nabavila revijalni rad Denijela Simberlofa o razvoju konzervacione biologije  i shvatila  da želim da se nadalje bavim istraživanjima u okviru te biološke discipline. Za mene je konzervaciona biologija najzanimljiviji vid primene evoluciono bioloških saznanja.

Smatrate li da je put naučnice u našem društvu put kojim se ređe ide?

Pretpostavljam da žena naučnica na našim prostorima nema mnogo. Generalno, u Srbiji, a možda i u svetu, čini mi se da nema dovoljno uposlenih naučnika, s obzirom na probleme sa kojima se čovečanstvo danas susreće. Biti naučnik je vrlo specifična profesija koja zahteva mnogo odricanja. Svako ko pomisli da bi mogao da se bavi naukom, treba dobro da proceni da li ima dovoljno snage i da li može da izdrži na tom putu koji nije nimalo jednostavan. Naučnik nema definisano radno vreme.

Izvor: PMF Žurnal

Ko su bili vaši uzori?

Ako je uzor neko na koga se ugledate u svakom pogledu ili ga oponašate u pozitivnom smislu, onda moram reći da nisam imala uzore. Postoje istaknuti naučnici kojima se divim. Činjenica je da sam imala sreće da su veoma kvalitetni predavači organizovali kurseve u okviru modula Populaciona biologija koji sam pohađala na studijama Opšte biologije i zahvaljujući kojima sam uspela da aktiviram  populacioni način posmatranja živog sveta i shvatim dinamiku prirodnih procesa: akademik Dragoslav Marinković koji je taj modul osmislio skupa sa profesorom Maksimom Todorovićem, zatim akademici Nikola Tucić i Marko Anđelković, profesori Miloš Kalezić, Vlada Kekić, Ivo Savić, Ivica Radović, asistenti Ištvan Ham, Zoran Dunđerski. Njihova predavanja su bila fenomenalna.

Izvor: PMF Žurnal

Deo ste projekta Global Women in Herpetology, recite nam nešto o tome.

Global Women in Herpetology je projekat koji su osmislile tri mlade naučnice  i za koji ja nisam znala dok nisam dobila mejl sa pozivom da učestvujem u tom projektu tako što ću na neformalan način opisati svoj profesionalni životni put. Ta ideja mi je bila interesantna zbog popularizacije herpetologije  koja nije profitabilna  -pa je zanimljivo saznati  zašto je neko odlučio da se bavi vodozemcima i gmizavcima čiji značaj do skora nije bio prepoznat u široj javnosti. Herpetolozi su često bivali okarakterisani kao čudaci. Ja sam pristala da napišem svoju životnu pričicu i koordinatorkama projekta se tekst svideo. Jedan od ciljeva projekta je da se uspostavi baza podataka o ženama herpetolozima i se tako pojača međusobna podrška. Zaista nije jednostavno biti žena herpetolog.

Izvor: PMF Žurnal

Da li smatrate da je nekoj oblasti nauke potrebno posvetiti više pažnje?

Sve naučne oblasti treba kontinuirano da se razvijaju. Međutim, u nekim vremenskim periodima određene naučne discipline su favorizovane u odnosu na neke druge naučne discipline. Pretpostavljam da su trenutno faunistika, taksonomija i ekologija te kojima se ne posvećuje dovoljno pažnje, ali i to će se promeniti kada društvo postane svesno posledica nedovoljnog angažovanja naučnika tog usmerenja. Činjenica je da je kriza biodiverziteta sve veća i veća pa je neminovno da bez ekoloških, populaciono bioloških, konzervaciono bioloških istraživanja i saznanja nećemo moći da se izborimo sa problemima koji postaju sve brojniji  kako se antropogeni pritisak na prirodu intenzivira.

Izvor: PMF Žurnal

Šta biste izdvojili kao najzanimljivije što vam se dogodilo tokom rada u nauci?

Meni su najzanimljiviji bili susreti sa egzotičnim životinjama. To su zaista nezaboravna iskustva. Pri prvom susretu sa vrstom koju do tada niste poznavali, vi  mnogo  informacija o toj vrsti usvojite potpuno nesvesno, mnogo više nego samo  putem čitanja literature. Meni je za sada bio najzanimljiviji iznenadni prvi susret sa velikom šumskom zvečarkom u jednoj hrastovoj šumi iznad Misisipija, između država Ilinois i Misuri. Susret je protekao bez posledica i ja sam tad shvatila da je ono o čemu sam prethodno čitala istina- da su zvečarke veoma pitome, neagresivne životinje, da veoma pažljivo biraju svoje zimovnike i da vi zaista možete da prođete pored jedne zvečarke a da ne primetite da je ona tu negde pored vas.

Izvor: PMF Žurnal

Koja su vaša interesovanja van nauke?

Nemam mnogo interesovanja van nauke ali u slobodno vreme, kada ga ima, volim da čitam dela klasične književnosti. Volim da putujem, i da upoznajem nove predele i nove kulture, da svojim očima vidim te neke segmente biodiverziteta koje ne mogu videti ovde, to me veoma ispunjava. Estetski doživljaj biološke raznovrsnosti i kulturne raznovrsnosti je nešto što zaista poboljšava raspoloženje i optimizam. Putovanja produbljuju vaša saznanja. Pretpostavljam da je Čarls Darvin odlučio da napiše “Postanak vrsta” jer mu se ukazala tada retka prilika da obiđe ceo svet i sagleda celokupan biodiverzitet za relativno kratko vreme i prikupi dovoljno dokaza za svoju teoriju. Volim da slušam muziku, pre svega klasičnu muziku ali i tradicionalnu muziku raznih podneblja, uključujući i izvornu narodnu muziku Balkanskog poluostrva. I volim da isprobavam recepte različitih svetskih kuhinja.